Umjetna inteligencija sve je prisutnija u učenju, komunikaciji i svakodnevnom životu mladih. No može li ona, osim što pruža informacije i podršku, odgovoriti i na neke od naših temeljnih psiholoških potreba – potrebu za autonomijom, osjećajem uspješnosti i povezanošću s drugima?
Ova knjižica donosi rezultate istraživanja provedenog među maturantima Gimnazije Velika Gorica tijekom školske godine 2024./2025. Učenici su promišljali o mogućnostima i granicama umjetne inteligencije, osobito u području komunikacije i međuljudskih odnosa. Njihovi odgovori pokazuju da UI prepoznaju kao koristan alat za učenje, informiranje i podršku, ali istodobno jasno ističu vrijednost autentične ljudske bliskosti, povjerenja i stvarnih odnosa.
Istraživanje tako otvara važno pitanje suvremenog odrastanja: kako koristiti mogućnosti umjetne inteligencije, a pritom sačuvati ono što nas povezuje kao ljude?
