preskoči na sadržaj
Vijesti

NEMA ZABAVE BEZ HARMONIKE

 

Zašto su cajkaški klubovi uvijek puni                            

                              

              NEMA ZABAVE BEZ HARMONIKE

                        

                             Što je pokazala anketa u našoj školi?


     90% gimnazijalaca znalo je, ne samo nabrojiti nekoliko izvođača  turbofolka,  

 

                                                   već i napisati pokoji stih!!!


                


 

Zašto su cajkaški klubovi uvijek puni                            

                              

              NEMA ZABAVE BEZ HARMONIKE

                        

                             Što je pokazala anketa u našoj školi?
                  90% gimnazijalaca znalo je, ne samo nabrojiti nekoliko izvođača  turbofolka, 

                                                     već i napisati pokoji stih!!!

                Više no ikad, zadnjih godina pojavljuje se u javnosti problem turbofolk glazbe, te njenog utjecaja na sve uzraste, a posebno mlade. Uz pomoć prijateljice, u svojoj sam školi provela anketu o turbofolk glazbi popularno zvanoj „cajke“, te u njoj obuhvatila neka od najzanimljivijih pitanja.  Što mladež privlači u takvoj glazbi? Misle li da takva glazba ima neko dublje značenje? Potiče li nasilje, te slušaju li je uopće? Stavovi i mišljenja o njoj su prilično podijeljena, ne samo među srednjoškolcima, već i među njihovim roditeljima. Kao reprezentativni uzorak uzela sam učenike prvih i trećih razreda Gimnazije Velika Gorica.

 

Lažu li brojke?

                Kao i o svemu drugom, mišljenja o turbofolk glazbi, te  njenom utjecaju i sadržaju, podijeljena su.  Neki se srame takve glazbe, neki se ponose što je slušaju, a neki tvrde da su prisiljeni slušati je zbog društva.  U prvim razredima više od  50% učenika odgovorilo je kako  ne sluša tu vrstu glazbe, a u trećim razredima ta brojka je još veća. Zanimljivost u tim podacima je ta što je velika većina učenika odgovorila kako njihovo društvo sluša turbofolk. Trebamo li onda na osnovu tih podataka zaključiti da današnji srednjoškolci kolege iz klupa ne smatraju svojim društvom?                                          

Unatoč tvrdnji da ne vole tu glazbu niti je slušaju, približno  90 % njih znalo je ne samo nabrojiti nekoliko izvođača turbofolka, već i napisati pokoji stih. Pojavljivali su se stihovi kao što su: „nema sutra, ništa sutra ne daj Bože, prekosutra platit ćeš za sve do jutra“ , „ ma daj da se pije“ , „neko će mi noćas napraviti sina“ ili „malo soli da ne boli, malo ulja da ne žulja“. Navedeni primjeri mogu poslužiti kao odraz većine tekstova takve glazbe.  No, odražavaju li zaista  ti stihovi koje mladi subotom u diskotekama žustro izvikuju i pjevaju,  stil života kojem oni teže? Na to pitanje većina će odgovoriti ne. Time dolazimo do sljedećeg  pitanja:  Imaju li ta glazba, te sami ti tekstovi neko dublje značenje, te što je u njoj privlačno?

 

„Zapalit ću pola grada“…?

                   Neki tvrde da je slušaju zbog društva i samo subotama, neki zato jer se mogu napiti dok je slušaju i čak se pronalaze u stihovima, nekima lako uđe u uho, neki zato jer je na poznatom  jeziku, a ima i onih koji smatraju da stihovi poput gore navedenih zaista imaju neko dublje značenje. Jedan od primjera bio je stih: „dva drugara dobra stara, s parama i bez para, ceo svet na mome dlanu u ludnici na Balkanu“ , te objašnjenje da turbofolk glazba promiče jugoslavenstvo. Pa ako je tako, tko sam ja da sudim? Najzanimljiviji su mi primjeri  onih učenika koji tvrde da takva glazba ne potiče nasilje, te istovremeno kao primjere turbofolk djela navode stihove kao što su: „ kupi mi majko top da ubijem svoga dragoga, jer me celog veka vara“ , „zapalit ću pola grada“ ili „ bacim flašu da se sečem“ . Ne mogu tvrditi promiče li ta glazba nasilje ili je to samo neko meni neshvaćeno preneseno značenje, ali svatko će to interpretirati na svoj način. 

 

Mama, ali to nije cajka!

                  Stav roditelja o turbofolku je uglavnom  negativan, ali ne zabranjuju ga djeci.  U nekim situacijama dolazi do konflikata između generacija u obitelji zbog takve glazbe. Nasuprot tome, također ima primjera gdje djeca ne odobravaju takvu glazbu  i smatraju je sramotnom dok je roditelji slušaju i sasvim im je prihvatljiva.

 Kao posljedica sve veće rasprostranjenosti i utjecaja turbofolka, dolazi  nerazlikovanje  koja glazba zapravo pripada ili ne pripada tom žanru.. Nekoliko takvih primjera se pojavilo u anketi. Jedan od njih bila je pjesma Nije ljubav stvar, koja zapravo pripada u žanr pop glazbe te kojom  je Željko Joksimović predstavljao Srbiju na Eurosongu.

Turbofolk glazbeni stil nastao je u Srbiji u ranim devedesetim godinama uz velik utjecaj modernih stilova. Nastao je iz pop-folk stila, popularnog u ruralnim zajednicama, te je sam melos mješavina  arapsko-turskog,  grčkog, romskog i starog srpskog melosa. Zapravo, mnogi ne shvaćaju da nije glazba svih srpskih izvođača turbofolk, jednako kao što ni sva glazba iz SAD-a ne pripada u country žanr.   

  

„Ovu noć ja za sebe ne znam, ovu noć neću biti trezan…“

                S obzirom na to da se svi ovi podaci temelje samo na anketi provedenoj u jednoj od brojnih srednjih škola u Hrvatskoj, ne mogu sa sigurnošću tvrditi kakva je situacija na drugim područjima, no činjenica je da su takozvani „cajkaški klubovi“ svake subote puni.  I s obzirom da poklonici takve glazbe i velik broj onih koji to nisu, tvrde kako takva glazba ne izaziva nasilje, začuđujući je broj tučnjava i količina nasilja u takvim klubovima. Na kraju krajeva, svaka osoba je individua za sebe i bira vlastiti stil života i stavove o svemu, pa tako i o glazbi.

 

Ana-Marija Mioković, 4.c

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Melita Jakopović   datum: 5. 2. 2013.




preskoči na navigaciju